Energetske zajednice su „preventivna medicina” za naše društvo i gospodarstvo

Doc. dr. sc. Vladimir Mozetič, dr. med., rijetka je figura u hrvatskom javnom prostoru koja s jednakim autoritetom govori o urologiji, menadžmentu u zdravstvu i strateškom razvoju regije.

Kao nekadašnji ravnatelj Specijalne bolnice Medico i Doma zdravlja PGŽ, sadašnji suosnivač, ravnatelj i urolog u Poliklinici Primari te predsjednik Klastera zdravstvenog turizma Kvarnera, Mozetič je karijeru posvetio sustavima koji služe ljudima. No, njegov interes seže i izvan liječničkog poziva – on je jedan od predvodnika razmišljanja o energetskoj neovisnosti kroz model energetskih zajednica.

•Vaš profesionalni put je iznimno dinamičan – od priznatog urologa do sveučilišnog magistra menadžmenta i lidera u zdravstvenom turizmu. Kako se u tu sliku uklapa interes za energetiku?

-Na prvi pogled, urologija i energetika nemaju dodirnih točaka. Međutim, ako pogledate kroz prizmu promišljanja kroz menadžment i javno zdravstvo, poveznica je neraskidiva. Zdravlje pojedinca neodvojivo je od zdravlja zajednice i okoliša. Kao netko tko je vodio velike zdravstvene sustave, naučio sam da je resursna neovisnost, bilo ljudska ili tehnološka, ključ stabilnosti.

Moja motivacija dolazi iz želje da primijenim principe učinkovitosti. U medicini težimo optimalnom ishodu uz prevenciju, ranu dijagnostiku i minimalnu invazivnost; u energetici je to prelazak na obnovljive izvore (OIE). Energetske zajednice vidim kao logičan nastavak mog rada na klasterizaciji – baš kao što u Klasteru zdravstvenog turizma Kvarnera povezujemo medicinu, turizam, znanost i edukaciju, tako energetska zajednica povezuje ljude oko ideje korištenja i dijeljenja zajedničkog resursa: energije sunca i vjetra.

•Kako ste prvi put saznali za ideju energetskih zajednica i što je bio onaj „klik” koji Vas je naveo na aktivno sudjelovanje?

-Ideja mi je postala bliska kroz dijalog s kolegama iz civilnog sektora i stručnjacima koji se bave zelenim politikama u našoj regiji i entuzijastički su osnovali Energetsku zajednicu Sjevernog Jadrana (EZSJ). Hrvatska, a posebno Kvarner i Istra, imaju ogroman potencijal koji je dugo bio neiskorišten. „Klik” se dogodio onog trenutka kada sam shvatio da energetska zajednica nije samo tehničko pitanje panela na krovu, već društvena inovacija. To je model koji inovira i demokratizira pristup proizvodnji i dijeljenju energije. Saznao sam od voditelja EZSJ Damira Juričića i Damira Medveda da to nije utopija, već praksa koja u Europi funkcionira desetljećima, a sada imamo zakonski okvir da to zaživi i kod nas.

•Koji su bili Vaši primarni motivi za učlanjenje u energetsku zajednicu? Radi li se primarno o ekološkoj svijesti ili ekonomskoj računici?

-Motivi su višeslojni, ali bih ih sažeo u tri točke: odgovornost, neovisnost i održivost.

Odgovornost: Kao liječnik i otac, osjećam dužnost podržati projekte koji su ekološki održivi.

Neovisnost: Globalne krize su nam pokazale koliko smo ranjivi na promjene u dostupnosti energenata. Sudjelovanje u zajednici daje nam određeni štit od kontinuiranih mijena na tržištu.

Ekonomija: Naravno, ekonomska komponenta je važna. No, za mene to nije samo ušteda na računu za struju, već investicija u lokalnu infrastrukturu. Novac koji ostane u zajednici može se reinvestirati u lokalne škole, parkove ili bolju medicinsku skrb.

•Koliko je Vaše predznanje o OIE bilo prije ulaska u ovaj proces i koliko je ono važno za prosječnog građanina?

-Moje predznanje bilo je na razini informiranog laika, uz iskustvo menadžera koji prati trendove u održivom poslovanju. Znao sam osnove, pročitao sadržajne informacije na internetu i društvenim mrežama, ali tek ulaskom u proces shvatite njegovu kompleksnost. Smatram da predznanje nije barijera za ulazak, ali je ključno za povjerenje. Ljudi se često boje „skrivenih troškova” ili komplicirane administracije. Zato je važno da mi, koji smo prošli taj put, komuniciramo jasno i transparentno.

Cijeli intervju može dostupan je za čitanje u 8. broju časopisa PRAVA klima.