Kako promišljati energetiku u uvjetima nestabilnosti
Objavljeno na datum:
Stanje u energetici, a osobito u području obnovljivih izvora, sunčanih elektrana, dizalica topline i baterijske pohrane energije u Nizozemskoj i Hrvatskoj ukratko je usporedio dr. Medarac. Pri tome je jasno pokazao koliko je značajan utjecaj imao nizozemski solarni „boom” u posljednjem desetljeću na današnja tržišta dizalica topline i baterijskih spremnika energije
Izazova u suvremenom životu, društvu i gospodarstvu ne manjka. Dakako, to vrijedi i u energetici koja nije gospodarska grana ni tehnička struka sama za sebe jer se bez nje današnji život ne može zamisliti. U skladu s time, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti održala je 30. listopada stručni skup pod naslovom „Kako promišljati energetiku u uvjetima nestabilnosti”, a odgovore na ta pitanja u dva iznimno zanimljiva izlaganja ponudili su prof. dr. sc. Neven Duić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Hrvoje Medarac iz nizozemske specijalizirane istraživačke organizacije DNE Research.
Sigurnost održive opskrbe energijom
Izlaganje prof. Duića zapravo je bio sažeti osvrt na postavke iz nedavno objavljenog izvješća Znanstvenog savjeta europskih akademija (EASAC). Pri tome se najprije upitao „Što je to energetska sigurnost?” da bi potom odmah dao odgovor: dobava energije koja je neprestana i po cijeni koja je pristupačna. Upravo je energetska sigurnost ono čemu Europska unija teži, a glavni razlog za to je njezina prevelika ovisnost o uvozu energenata.
Naime, sve do ruske agresije na Ukrajinu, EU je iz Rusije uvozio 45% potrebnih količina plina i 79% nuklearnog goriva, da bi se to potom pretvorilo u ovisnost o američkom ukapljenom prirodnog plinu, čiji je udio danas također 45%. Istodobno, iz Kine se pokriva 90% potreba za fotonaponskim ćelijama i modulima i više od 98% potreba za rijetkim zemljama, metalima bez kojih se energetska tranzicija ne može zamisliti.
Zanimljivo je pri tome da ni Rusija ni Kina same za sebe nemaju tolike zalihe nuklearnog goriva odnosno rijetkih zemalja, već su u proteklim desetljećima zbog raznih razloga (a najviše zbog zahtjeva Zapadnih zemalja koje takve pogone nisu htjele imati kod sebe) izgradile cijeli sustav za njihovu preradu i proizvodnju.
Europska energetika polako, ali sigurno kreće u smjeru napuštanja fosilnih goriva
Sada se Europa mora okrenuti sebi i s jedne strane privući značajna ulaganja u energetiku, osobito onu koja se osniva na obnovljivim izvorima, ali i na energetskoj učinkovitosti, a s druge zadržati znanja i iskustva koja nisu zanemariva. Primjerice, Europa u narednom razdoblju mora osigurati vlastite proizvodne kapacitete FN opreme na razini (ekvivalenta snage) 20 GW godišnje, bez obzira na činjenicu da će takvi proizvodi imati nekonkurentnu cijenu u odnosu na kineske jer je to pitanje sigurnosti. - Ne može baš sve uvijek biti podređeno ekonomskim zahtjevima, naglasio je prof. Duić.
Također je najavio kako će Europa u godinama koje dolaze trebati više ukupne energije, ali manje one primarne jer će se većina korisne energije ipak proizvoditi iz obnovljivih izvora, kod kojih su neiskoristivi gubici u pretvorbi energije najmanji (Sunčevo zračenje koje se ne pretvori u električnu energiju u FN modulu nije gubitak, a sve ono što pri izgaranju plina završi u dimnjaku jest).
Zaključeno je kako se europska energetika polako, ali sigurno kreće u smjeru napuštanja fosilnih goriva uz povećanje energetske sigurnosti, održivosti i smanjenja emisija stakleničkih plinova, priuštivosti energije i ulaganja i (energetske) politike temeljene na znanstvenim spoznajama. Kada je pak riječ o hrvatskoj energetici i njezinoj budućnost, prof. Duić kratko je napomenuo: - Hrvatska u energetici igra čudno, ali u konačnici cijela ta igra nekako ispadne dobro.
Kako Sunčeva energija razvija tržišta dizalica topline i baterijskih spremnika?
Stanje u energetici, a osobito u području obnovljivih izvora, sunčanih elektrana, dizalica topline i baterijske pohrane energije u Nizozemskoj i Hrvatskoj ukratko je usporedio dr. Medarac. Pri tome je jasno pokazao koliko je značajan utjecaj imao nizozemski solarni „boom” u posljednjem desetljeću na današnja tržišta dizalica topline i baterijskih spremnika energije.
Stanje u području Sunčeve energije u Nizozemskoj danas gotovo i nije usporedivo s onime u Hrvatskoj. Ukupna snaga sunčanih elektrana dosegnula je 29,7 GW, pri čemu je samo novoinstalirana snaga u prošloj godini iznosila 4,8 GW. Takve elektrane na svojem krovu ima 38% kućanstava i 51% kućevlasnika i iz Sunčeve energije pokriva se 18% potreba za električnom energijom.

Zbog svega toga Nizozemska je po primjeni Sunčeve energije na prvom mjestu u Europi s 1643 W vršne snage sunčanih elektrana po stanovniku, dok je Hrvatska na 25. mjestu od 27 zemalja EU-a s 360 W po stanovniku. Ipak, da nije sve tako sjajno, potvrđuje činjenica da je zbog političkih previranja i učestalih promjena energetskih politika (čas se podupiru obnovljivi izvori i zabranjuje plin, a čas se sve vraća na stanje kako je bilo) broj instalatera FN opreme u proteklih godinu dana pao za 17% (inače, to znači izgubljena radna mjesta).
U Hrvatskoj se od nove godine prestaje s primjenom tzv. net-meteringa
Kada je riječ o dizalicama topline, njih u Nizozemskoj ima 1/4 kućanstava i ukupan broj uređaja dosegnuo je 915 tisuća, a instalirani toplinski učin 8 GW. Ako bi se pri tome uzelo da je Hrvatska po gotovo svim bitnim gospodarskim i energetskim pokazateljima 1/5 Nizozemske, onda bi se dobilo da u Hrvatskoj ima 180 tisuća instaliranih dizalica topline (točnih podatka, naravno, nema!). U razloge za tako značajan porast primjene dizalica topline ubrajaju se zakoni i propisi koji su onemogućili i/ili otežali ugradnju plinskih kotlova, povoljan odnos cijene plina i električne energije i povećana količina električne energije iz sunčanih elektrana koja se nekako mora najučinkovitije potrošiti.
Upravo ti viškovi električne energije iz obnovljivih izvora razlog su i velikoj popularnosti rješenja za baterijsku pohranu energije. Ukupan broj baterijskih spremnika u Nizozemskoj upravo je dosegnuo 160 tisuća, a kapacitet pohrane 3 GW h.
Istodobno, u Hrvatskoj je primjena baterijskih spremnika energije tek na početku, dok se do kraja godine očekuje ukupna snaga sunčanih elektrana na razini 1,373 GW.
Kako je cilj za 2030. godinu postavljen na (prilično neambicioznih) 2,4 GW, ne treba sumnjati da neće biti ostvaren, čak i unatoč činjenici da se od nove godine prestaje s primjenom tzv. net-meteringa pri obračunu električne energije proizvedene u malim sunčanim elektranama.
Izvor: Energetika marketing



