Načelo predostrožnosti

Zaštita okoliša temelji se na uvažavanju općeprihvaćenih načela zaštite okoliša, poštivanju načela međunarodnog prava zaštite okoliša i uvažavanju znanstvenih spoznaja. Onečišćenje je izvor znatnih troškova za društvo te je načelo predostrožnosti (precautionary principle) ključan alat za učinkovito i pravedno ostvarivanje okolišnih ciljeva.

Godine 1854. John Snow bio je odgovoran za veliki napredak u znanosti o zdravlju okoliša kada je pokazao da se epidemije kolere prenose vodom, a ne zrakom. Mapiranjem epidemije bolesti identificirao je određeni izvor vode u Londonu, pumpu u Broad Street, kao njezin vjerojatni uzrok. Uklanjanje ručke pumpe vremenski je povezano s krajem epidemije. Za njegovo vrlo pažljivo mapiranje epidemije koja rezultira novim razumijevanjem uzroka bolesti John Snow smatra se ocem znanosti o epidemiologiji. U novije vrijeme, mnogi koji zagovaraju načelo predostrožnosti usvojili su ovaj povijesni događaj kao paradigmatsku mjeru poduzetu pod mjerama opreza.

Načelo predostrožnosti postalo je popularno u raspravama o javnom poretku, posebno u vezi sa zdravstvenom i okolišnom politikom. Premda postoji niz različitih verzija principa, geneza ideje je da je bolje biti siguran nego žaliti. Kad je riječ o javnom poretku, sigurnost znači da, ako postoji mogućnost štete od nove aktivnosti ili nove tehnologije, čak i ako su znanstveni dokazi o šteti odsutni ili neizvjesni, treba poduzeti mjere predostrožnosti.

Definicija načela predostrožnosti navedena je u 15. članku Deklaracije o čovjekovu okolišu i razvoju (Rio de Janeiro, 1992. ) i glasi: „Države u okviru svojih mogućnosti primjenjuju u velikoj mjeri princip prevencije radi zaštite čovjekova okoliša. Ako prijeti teška ili trajna šteta, nedostatak potpune sigurnosti zasnovane na znanstvenim spoznajama ne može biti razlog da se ne primijene skupe mjere kako bi se izbjeglo onečišćenje okoliša”.

Načelo predostrožnosti primjenjuje se u slučajevima kada postoji znanstvena neizvjesnost, ali prethodna znanstvena spoznaja daje osnove za brigu o potencijalno pogibeljnim čimbenicima za okoliš ili zdravlje. Iako ta opasnost nije dokazana, mora se poduzeti aktivnost za sprječavanje svakog mogućeg rizika od primjene nove tehnologije, sve dok ne postoje potpuna saznanja odnosno razumijevanje o njenom utjecaju na okoliš i zdravlje ljudi. Dakle, kada se drži da su ljudsko zdravlje i okoliš izloženi značajnom riziku, napušta se načelo procjene rizika i primjenjuje načelo predostrožnosti po kojem znanstvena sigurnost nije neophodna za poduzimanje akcije.

Radi izbjegavanja rizika i opasnosti po okoliš, pri planiranju i izvođenju zahvata treba primijeniti sve utvrđene preventivne mjere zaštite okoliša što podrazumijeva korištenje dobrih iskustava, kao i uporabu proizvoda, opreme i uređaja te primjenu proizvodnih postupaka i sustava održavanja projektiranih parametara postrojenja, koji su najpovoljniji po okoliš. U cilju preventivnosti, prilikom korištenja okoliša, primjenjuju se najbolje raspoložive tehnike i u svijetu priznati sustavi održavanja postrojenja. Operater, koji svojim djelovanjem ili propuštanjem djelovanja na koje je obvezan propisom ili odgovarajućim aktom, uzrokuje rizik po okoliš, ili nanosi štetu u okolišu, obvezan je, o svom trošku bez odgađanja poduzeti nužne mjere zaštite da se izbjegne rizik i šteta u okolišu. Kada prijeti opasnost od stvarne i nepopravljive štete za zdravlje ljudi i okoliš, ne smije se odgađati poduzimanje nužnih zaštitnih mjera, pa ni u slučaju kada ta opasnost nije u cijelosti znanstveno istražena.

Odustat će se, odnosno neće se djelovati, obavljati djelatnost i/ili obaviti zahvat, koji ima znanstveno dokazanu ili pretpostavljenu vjerojatnost štetnog i trajno štetnog utjecaja na okoliš, a osobito na sastavnice okoliša – bioraznolikost i krajobraz.

Prof. dr. sc. Axel Luttenberger, Sveučilište u Rijeci, Pomorski fakultet