Načelo onečišćivač plaća
Objavljeno na datum:
Načelo onečišćivač plaća je princip zdravog razuma po kojem štetnik onečišćivač je obvezan naknaditi prouzročeno štetu oštećenom. Dodatno proširenje načela obuhvaća odgovornost za okoliš, pa onečišćivači plaćaju troškove štete u okolišu koju su prouzročili, neovisno o tome je li onečišćenje koje je potaknulo štetu bilo na razini ispod graničnih vrijednosti propisanih zakonom definirano kao dopušteno preostalo onečišćenje ili je bilo nenamjerno
Načelo onečišćivač plaća jedno je od temeljnih pravnih načela zaštite okoliša. Po njemu, onečišćivač snosi troškove nastale onečišćavanjem okoliša, a troškovi obuhvaćaju troškove nastale u vezi s onečišćavanjem okoliša uključujući i troškove procjene štete, procjene nužnih mjera i troškove otklanjanja štete u okolišu. Onečišćivač snosi i troškove praćenja stanja okoliša i primjene utvrđenih mjera te troškove poduzimanja mjera prevencije od onečišćivanja okoliša, bez obzira na to da li su ti troškovi nastali kao rezultat propisane odgovornosti za onečišćavanje okoliša, odnosno ispuštanjem emisija u okoliš ili kao naknade utvrđene odgovarajućim financijskim instrumentima, odnosno kao obveza utvrđena propisom o smanjivanju onečišćivanja okoliša.
Primjenom tog načela onečišćivače se potiče da ne uzrokuju štetu u okolišu te se traži da odgovaraju za onečišćenje koje prouzrokuju. Trošak sanacije okoliša u tom slučaju plaća onečišćivač, a ne porezni obveznik i to je u ekonomskom smislu internalizacija negativnih vanjskih okolišnih učinaka. Naime, kad se troškovi onečišćenja naplaćuju onečišćivaču, povećava se cijena robe i usluga kako bi se obuhvatili ti troškovi, pa je to ujedno i poticaj proizvođačima da stavljaju na tržište manje onečišćujućih proizvoda.
Načelo onečišćivač plaća je princip zdravog razuma po kojem štetnik onečišćivač je obvezan naknaditi prouzročeno štetu oštećenom. Dodatno proširenje načela obuhvaća odgovornost za okoliš, pa onečišćivači plaćaju troškove štete u okolišu koju su prouzročili, neovisno o tome je li onečišćenje koje je potaknulo štetu bilo na razini ispod graničnih vrijednosti propisanih zakonom definirano kao dopušteno preostalo onečišćenje ili je bilo nenamjerno. Kada je riječ o industrijskim emisijama, načelo onečišćivač plaća primjenjuje se na industrijska postrojenja, jer vlasnici odnosno operatori postrojenja moraju snositi trošak ispunjavanja uvjeta iz dozvola koje su im izdane, među ostalim, poduzimanjem mjera za ograničavanje emisija na razinu ispod graničnih vrijednosti.
U naravi načelo onečišćivač plaća primjenjuje se na postrojenja koja najviše onečišćuju, ali su troškovi preostalog onečišćenja za društvo i dalje visoki. U slučajevima raspršenog onečišćenja nije jednostavno pronaći i identificirati onečišćivača te ga povezati s oštećenicima. Međutim, i u jednostavnim slučajevima, kada se onečišćivač može utvrditi, provedba može biti složena. Štetnik možda nije u mogućnosti platiti, a nemaju sve države dobro uspostavljen pravni okvir za rješavanje takvih slučajeva, a čak i ako imaju, pravni postupak često je dugotrajan i skup.
Za financiranje mjera sanacije okoliša za koje su u skladu s načelom onečišćivač plaća obveznici plaćanja onečišćivači, nerijetko se koriste proračunska sredstva, pa je nužnost da se načelo onečišćivač plaća još više integrira u zakonodavstvo o okolišu, te da se sustav odgovornosti za okoliš ojača i da se bolje zaštite proračunska sredstva kako se ne bi upotrebljavala za financiranje koje bi trebao sanirati štetnik odnosno onečišćivač.
Prof.dr.sc. Axel Luttenberger
