Priručnik o energetskoj obnovi zgrada javnog sektora

S obzirom na važnost energetske obnove, visoke ciljeve i malo vremena, ZGRADOnačelnik.hr je u suradnji s Udrugom gradova, Regionalnom energetsko-klimatskom agencijom Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA), Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), Agencijom za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN), Hrvatskom udrugom proizvođača toplinsko-fasadnih sustava (HUPFAS), Predstavništvom Europske komisije u Hrvatskoj te ostalim partnerima, izradio poseban Priručnik o energetskoj obnovi zgrada javnog sektora.

Prema podacima Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (koji su prikazani u Dugoročnoj strategiji obnove nacionalnog fonda zgrada do 2050. godine), objekti koji su izgrađeni do 1987. godine energetski su potpuno neučinkoviti (iduća kategorija gradnje je od 1987. do 2005. pa je nismo uzimali u obzir, op.a.). Radi se o 227.476 višestambenih zgrada, 377.552 obiteljskih kuća, 26.021 komercijalnih zgrada i 64.069 javnih zgrada.

Zgrade se moraju energetski obnavljati

Navedeni podaci koje je objavio ZGRADOnačelnik.hr pokazuju koliko zgrada se u Hrvatskoj mora energetski obnoviti, a ukupno je riječ o nešto više od 695.000 objekata. No taj broj se mora staviti u perspektivu. Dakle, ukupno je 905.068 objekata (na temelju podatka navedene strategije, danas je taj broj i veći), a kada se brojevi dovedu u međusobnu korelaciju, tada se može jasno zaključiti da se energetski MORA obnoviti najmanje 76 posto zgradarskog fonda u Hrvatskoj. A konkretno to znači da se mora obnoviti 78 posto višestambenih zgrada, 80 posto obiteljskih kuća, 51 posto komercijalnih zgrada i 70 posto javnih zgrada.

Energetska obnova zgrada i kuća jedna je od glavnih poluga dekarbonizacije Europe. Cilj je postati klimatski neutralan kontinent do 2050. godine. Da bi se to postiglo, zgrade se moraju energetski obnavljati jer će 85 posto zgrada koje danas postoje, postojati i tada. S obzirom na to da zgrade troše 40 posto ukupne energije i emitiraju 36 posto emisija CO₂ , jasno je zašto je fokus na zgradama.

S obzirom na veličinu javnih zgrada (bolnice, škole, vrtići, kazališta, knjižnice, zgrade javnih uprava…), njihovo vlasništvo (vlasnik je u pravilu jedan) te količinu energije koju troše, logično je da se zgrade koje mogu nakon obnove postići veće uštede energije najprije i obnavljaju.

Izrada Priručnika o energetskoj obnovi zgrada javnog sektora

Do sada je obaveza javnog sektora bila obnoviti tri posto podne površine zgrada u vlasništvu centralne države. Sad se taj postotak odnosi na tri posto svih javnih zgrada. Naime, jedna od posljednjih promjena u regulativi je i definicija javnog sektora. Primjerice, sada zgrade u vlasništvu komunalnih društava ulaze u definiciju, što znači da se jako širi potencijalni doseg energetske obnove.

S obzirom na važnost energetske obnove, visoke ciljeve i malo vremena, ZGRADOnačelnik.hr je u suradnji s Udrugom gradova, Regionalnom energetsko-klimatskom agencijom Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA), Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), Agencijom za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN), Hrvatskom udrugom proizvođača toplinsko-fasadnih sustava (HUPFAS), Predstavništvom Europske komisije u Hrvatskoj te ostalim partnerima, izradio poseban Priručnik o energetskoj obnovi zgrada javnog sektora.

Priručnik naglašava potrebu kvalitetne pripreme i planiranja investicija za energetsku obnovu zgrada, izradu detaljnih projektnih zadataka za projektnu dokumentaciju koji uključuju sve potrebne mjere i standarde koje treba primijeniti kako bi projektiranje i izvedba bili kvalitetni i da bi projekti bili konkurentni u natječajima za povlačenje financijskih sredstava.

Energetska obnova je kompliciran postupak

Ovim priručnikom se želi značajno pojednostaviti i pojasniti modeli i načini energetske obnove zgrada u vlasništvu javnoga sektora (države, županija, gradova, općina).

Energetska obnova je kompliciran postupak koji uključuje razne resore i urede unutar javnih uprava te brojne dionike građevinskog i energetskog sektora, a svaki taj dionik ima svoju specifičnu ulogu u tom procesu. Cilj ovog priručnika je objasniti korake i ulogu svakog dionika te olakšati djelatnicima javnih uprava postupak energetske obnove.

Ključno je naglasiti da je prilikom pokretanja procesa energetske obnove nužno razmotriti sve oblike obnove (uključujući i statičku, ako je nužna), zamjenu ili ugradnju novih tehničkih sustava te ugradnju mogućih obnovljivih izvora energije.

Ventilacijski sustav je ogroman trošak. Ako je riječ o dobro toplinski izoliranim zgradama, ventilacija (s rekuperacijom topline) jednostavno mora postojati da bi se osigurala kvaliteta zraka u prostoru i smanjio rizik građevinske štete zbog povećane razine vlage u zraku, iako postoje ograničenja, primjerice, prostora.

Brojne zgrade javnoga sektora u posljednjih su deset godina energetski obnovljene

Vrlo često je budžet ograničen, pa se fokus stavlja na fasadu, prozore, krov ako curi, a ventilacija se izbacuje iz projekta. Nakon određenog vremena korištenja zgrade se, s druge strane, shvati da ljudi nemaju zraka u prostorima, javljaju se plijesan, gljivice… A tada se otvaraju prozori da bi se ventilirao prostor i u periodima kada to nije primjereno, i na dulje vrijeme pa se povećaju gubici topline i zapravo smanje se uštede energije.

Isto tako, brojne zgrade javnoga sektora u posljednjih su deset godina energetski obnovljene, no velik dio njih nije ugradio sunčane elektrane na krovove. Stoga je potrebno naglasiti važnost ugradnje i primjene fotonaponskih sustava jer potreba za električnom energijom svakodnevno raste, posebno u urbanim sredinama. A krovovi zgrada idealna su površina za proizvodnju čiste i zelene električne energije.

Bilo kako bilo, 2050. godina svakim je danom sve bliža. Ako želimo biti što bliže postavljenim ciljevima, moramo pojačati energetsku obnovu (javnih) zgrada.

Napomena: Autor fotografije priručnika je Europska Komisija (Tomislav Huha)